Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nam je dao razum i pamet, pomoću kojih pravimo razliku između dobrih djela i loših djela, i dobrih ljudi i loših ljudi. Donesimo salavat na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.w.s. na njegove časne ashabe, njegovu porodicu i na sve časne Allahove robove.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 14. septembar 2012. gregorijanske godine, odnosno 27. ševval 1433. hidžretske godine.
Na samom početku današnje hutbe želio bih se zahvaliti svima koji su glasali za mene i tako mi ukazali svoje povjerenje, a ja se nadam da vas neću iznevjeriti. Ako napravim koju grešku halalite mi, jer velikodušni praštaju i Allah dž.š. takve voli. Moj cilj će biti da od džamije napravim mjesto gdje će i stari i mladi rado dolaziti svakim danom, a ne samo petkom ili od bajrama do bajrama. Kako bi ostvario ovo potrebna mi je vaša pomoć. Od mladih ću crpiti ideje i energiju, a od starih mudrost i iskustvo.
Draga braćo. Kada je Ebu Bekr preuzimao dužnost prvog halife rekao je sljedeće: „Narode, iako nisam najbolji među vama, evo sada vladam vama. Ako budem slijedio pravi put, u tome mi pomozite. Skrenem li sa pravog puta, onda me upozorite, jer govoriti istinu predstvalja svetu dužnost svakog građanina, a tajiti istinu je što i izdaja. Najslabiji među vama kod mene je najjači, kada se radi o zaštiti tuđeg prava. Pokoravajte mi se dotle dok se ja budem pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku. Iznevjerim li to, ne veže ni vas dužnost vijernosti prema meni. Klanjajte i molite se Allahu. On će vam biti milostiv”
Draga braćo.
Iza nas je period intenzivne duhovne relaksacije i rehabilitacije. Na nama je obaveza da do narednog ramazana ostanemo duhovno svježi i stabilni.
Iza nas je također period godišnjih odmora. Odmarali smo se i fizički kako bismo obaveze koje su pred nama bili u stanju ispunjavati. A obaveza ima puno.
Dozvolite mi da u nekoliko narednih minuta skrenem pažnju na jednu veliku obavezu – obavezu obrazovanja i odgoja naše djece.
Djeca su za roditelje velika blagodat, ali i veliko iskušenje i velika obaveza. Šta ima ljepše i dragocjenije od zdrave, obrazovane i lijepo odgojene djece?! Zaista, nema ništa vrednije. Svi će ovo priznati, ali će samo mali broj roditelja bdjeti nad svojom djecom, kao nad najvećom dragocjenošću.
Teško je shvatiti roditelje koji misle da su odužili dug prema svojoj djeci, ako im ostave kuću, stan, vikendicu, skupocjeno auto, a zanemare odgoj i obrazovanje.
Ipak, krenimo od pretpostavke da nisu svi roditelji nemarni i da se većina roditelja brine za obrazovanje i odgoj svoje djece.
Naša djeca su već krenula u škole. Otpremili smo ih onako kako smo mogli. Na njima je da vrijedno uče, a na nama je da ih pratimo, pomažemo i bodrimo. U školi će naučiti, ili bi trebala naučiti, ono što će im trebati u životu. Neko od njih će postati doktor, neko učitelj, neko zanatlija ove ili one vrste. Ma šta bili, važno je da budu dobri i stručni u onome što postanu, kako bi bili od koristi sebi i drugima. To se zove obrazovanje.
A šta je sa odgojem?
Kur’an nas, preko primjera mudrog Lukmana, uči kako treba odgajati svoju djecu. Ja ću izdvojiti neke fascinantne savjete koje mudri Lukman upućuje svome sinu. On kaže:
“O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13)
“O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući. (Lukman, 16)
“O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti. (Lukman, 17)
I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18)
U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman, 19)
Draga braćo. Da li vi ovako savjetujete svoju djecu? Ili mislite da će djeca biti vaša ponos i dika, bez imalo vašeg truda. Ako tako mislite grdno se varate.
Muhammed s.a.w.s. kaže: “Ne može otac ostaviti, niti pokloniti svom djetetu ništa bolje od lijepa islamskog odgoja.” (Tirmizi)
Ko će naučiti djecu da budu odgojeni i da budu ljudi? Ko će naučiti djecu da budu pošteni majstori, a ne samo majstori? Ko će naučiti djecu da se bude odgovoran, povjerljiv, častan, iskren, ljubazan, bogobojazan…? Ko će naučiti djecu da, jednom riječju, bude moralan. Kakva je korist ako nam je dijete i obrazovano i vrijedno, ali nije odgojeno i nema ispravan i zdrav svjetonazor.
Možda će neko od vas na ovo reći: To će ih naučiti vjeroučitelj u školi i dosta mu je. Onaj ko ovako misli on je u velikoj zablud, jer se u školi uči samo teorija, a to nije dovoljno. Vjera nije samo poznavanje teorije, nego vjera podrazumjeva i praktičnu djelatnost. Dijete moramo i praktično naučiti kako da živi vjeru, odnosno kako da praktično izvršava pojedine vjerske naredbe. Jer nije vjera samo naučiti neke stavri o vjeri, nego sve to naučeno treba pokazati i svojim djelima.
Kada je ovaj praktični dio u pitanju mektebska naobrazba je neprkosnovena. Jer bez mekteba nema praktične primjene namaza, nema praktične primjene 33 islamska šarta. Samo u mektebu dijete može vidjeti kako se uzima abdest. Samo u mektebu dijete može iskusiti blagodati namaza u džematu. Samo u mektebu dijete može učiti sufaru. Samo u mektebu se pripremaju zajedničke hatme.
Draga braćo. Nemojte dozvoliti da vaše dijete zna mnoge islamske propise, a da ne zna kako unutra izgleda džamija, a to se može desiti ako ne budete slali svoju djecu u mekteb.
Od Abdulaha ibn Omera, r.a, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika da kaže: „Svi ste vi pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado, vođa, vladar je pastir (svom narodu) i biće odgovoran za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj porodici i biće odgovoran za svoje stado, žena je pastirica u kući svoga muža i biće odgovorna za svoje stado, sluga je pastir (i čuvar) imovine svoga gospodara, i biće odgovoran za svoje stado. Ukratko, svako je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado.” (Mutefekun ’alejh)
Draga braćo, iz ovog hadisa vidimo da smo svi mi čuvari i svi ćemo biti pitani za ono što nam je povjereno na čuvanje. Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali: ulici, licemjernom okruženju i nakaradnim medijima? Da li su naše žene čobanice u našim kućama ili iste više znaju šta se dešava u komšijskim kućama, nego u vlastitim?
Ja mislim da ste vi dobri pastiri i da brinete za svoje stado. Zato braćo sutra u 9 sati pošaljite svoju djecu u mekteb i pokažite da ste zaista savjesni i odgovorni roditelji. Ponovo ponavljam Savjesni roditelji, dovedite vašu djecu sutra u 9 sati u mekteb.
Allahu Svemogući, osnaži nas da svoju djecu odgajamo u vjeri i moralu onako kako ćeš Ti biti zadovoljan s nama na Sudnjem danu! Amin!
Allahu Sveznajući, pouči nas kako da naučimo svoju djecu da budu dobri ljudi i ponosni muslimani! Amin!
Allahu Milostivi, smiluj se nama i našoj djeci na putu do vječnosti! Amin!
Allahu Svemogući pomozi našoj braći Siriji, Mijanmaru, Palestini i na svakom drugom mjestu gdje su muslimani ugnjetavani! Amin!