Uzvišeni Allah kaže:
I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili.” I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili. I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: “Postanite majmuni prezreni!” (El-A’raf, 163-166.)
I kaže:
Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im Mi rekli: “Budite majmuni prezreni!” Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo učinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha. (El-Bekare, 65-66.)
I kaže:
…ili prije nego ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu subotu poštivali. (En-Nisa’, 47.)
Abdullah ibn Abbas, Mudžahid, Ikrima, Katade, Es-Sadi i drugi kažu: “To je bio narod Ejle.” Ibn-Abbas, r.a., dodaje: “Nalazio se između Medjena i Et-Tura.” Oni kažu da su stanovnici Ejle bili odani sljedbenici učenja Tevrata i subotnje zabrane toga vremena (zabrane ribolova subotom). Čudesno, riba se otvoreno pojavljivala subotom, a nestajala drugim danima u sedmici, “… kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile.” Uzvišeni Allah kaže: “Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili”, tj. iskušavali smo ih šaljući nebrojenu ribu subotom, “…zato što su stalno griješili”, tj. zbog njihove neposlušnosti i griješenja. Kada su ovo vidjeli, napravili su varku da bi ulovili ribu subotom. Pričvrstili su mreže za ribolov i konopce i prokopali su tokove kojim su pustili da protiče morska voda, tako da bi riba ulazila, a ne bi mogla izaći. Sve su ovo učinili u petak, pripremajući za dolazak ribe subotom. I tako, ribe su došle danom koji je trebao biti miran (ne znajući šta je bilo za njih pripremljeno). Bile su pohvatane u mrežama, konopcima i vještačkim vodenim tokovima. Kada je subota prošla, narod Ejle je došao da izvuče svoj debeo ulov. Zbog toga, Uzvišeni Allah se rasrdio na njih i prokleo ih zbog njihove varke i obmane. Kada je to bilo urađeno od strane jedne skupine, ostali koji nisu učestvovali u njihovom grješnom djelu podijelili su se u dvije skupine: skupinu koja je odbacivala njihovo postupanje i varku protiv zakona i odredbe Svemogućeg Allaha za to vrijeme propisanog. Druga skupina ih nije odbacila ili branila, već je prije osudila odgovor skupine koja je zaprijetila grješnicima, kazavši: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?”, tj. kakva je svrha pridikovanja onima koji će neizbježno biti kažnjeni od Svemogućeg Allaha? Ali, prva skupina (oni koji su osuđivali) odgovorila je, kazavši:“Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali”, tj. kako nam je od Njega zapovijeđeno da naređujemo dobro, a odvraćamo od zla. Tako ovo kazujemo zbog našeg straha od Njegove kazne, “... i da bi se oni grijeha klonili“, tj. možda se oni, koji su počinili ove grijehe, pokaju Allahu i zažale zbog toga što su učinili i tako budu sačuvani Allahove kazne i On im oprosti.
Uzvišeni Allah kaže: “I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani”, tj. bili su nemarni prema pobožnima koji su opominjali, “Mi izbavismo one koji su od navaljalih djela odvraćali”, tj. skupinu koja je opominjala, ali “… kaznismo grešnike”, tj. počinitelje grješnih djela, “…teškom kaznom”, tj. bolnom patnjom, “…zato što su stalno u grijehu bili.”Zatim, Allah objašnjava patnju koja je na njih pala i kaže: “I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: ‘Postanite majmuni prezreni!’ “
Poruka, koju nam Uzvišeni Allah ovdje saopćava, jeste to da je On uništio grješnike, spasio vjernike koji su opominjali i ostavio vjernike koji nisu naređivali dobro i odvraćali od zla. Učenjaci se razilaze u pogledu treće skupine. Neki kažu da im je darovan spas. Drugi kažu da su uništeni sa grješnicima. Ali, prvo mišljenje je prihvaćeno od najistaknutijih učenjaka, uključujući Ibn-Abbasa, prvaka svih komentatora, koji je zastupao ovo mišljenje prilikom rasprave sa Ikrimom koji mu je, nakon što ga je Ibn-Abbas pobijedio, darovao vrijedan ogrtač kao nagradu.
Treba primijetiti da treća grupa nije spomenuta sa onima koji su spašeni, iako su oni osudili grješna djela svojim srcima, zato što su oni morali prisiliti svoje organe (ruke i jezik) da odgovarajuće djeluju i očituju da se odriču djela grješnika. Zato su bili spašeni, zajedno sa opominjačima, jer sami nisu počinili grješno djelo, a osudili su ga svojim srcima.
Prenosi Abdurrezzak od Džurejdža, od jednog čovjeka (čije ime nije poznato), od Ikrime, od Ibn-Abbasa; a prenosi i Malik od Ibn-Rumana, Šejbana, Katade i Ata’a El-Horasanija, sljedeće: “Oni koji su počinili grijeh bili su napušteni od ostatka stanovnika grada. Neki od njih su javno osudili i odrekli se njihovih djela. Medutim, oni nisu slušali one koji su opominjali. Od tada su noću bivali odvojeni od ostatka stanovnika grada, koji su predvidjeli da će ih zadesiti kazna, a između njih su bile pregrade ili vrata. Jednog dana, njihova vrata se nisu otvorila do podne. Narod se zabrinuo i poslao jednog od njih da pogleda šta se dogodilo sa onima iza pregrade. Kada je pogledao, zatekao ih je pretvorene u majmune s repovima koji su vriskali. Otvorili su vrata (na pregradi) i majmuni su prepoznali svoje rođake, dok njih njihovi rođaci nisu. Zato oni koji su opominjali kazaše: “Nismo li vam zabranjivali da to činite?” Majmuni su napravili znak, pokazujući svojim glavama: “Jeste.” Potom je Abdullah ibn Abbas, r.a., zaplakao i kazao: “Uistinu, mi vidimo mnoge grješnike koje ne odbacujemo, i ne poričemo, pa čak ni primjedbu ne stavimo.”
Prenosi El-Avfi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “Mladići iz grada su pretvoreni u majmune, dok su starci pretvoreni u svinje.” Štaviše, Ibn Ebi-Hatim prenosi od Mudžahida, a on od Ibn-Abbasa, koji kaže: “Oni nisu dugo živjeli i nisu ostavili potomstvo.” Takođe, Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa, r.a.: “Nijedan stvor nije živio duže od tri dana. Pored toga, nisu jeli, pili ili ostavili potomstvo.”
Prenose Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir od Ibn Ebi-Nudžejha, od Mudžahida, koji kaže: “Samo su njihova srca, a ne njihovi likovi, pretvorena u majmune i svinje.” Tj. ovo je poput Allahovih riječi: “Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! – A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje.” (El-Džumu’a, 5.) Ali, ovo mišljenje, koje Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir prenose, izgleda jako čudno i u suprotnosti je sa očiglednim značenjem Časnoga Kur’ana, kao i sa onim što su potvrdili raniji učenjaci i oni koji su ih slijedili. A Allah najbolje zna.