Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 8. novembar 2013. gregorijanske godine, odnosno 5. muharrem 1435. hidžretske godine.
Braćo, nakon kazivanja o stanovnicima pećine i umišljenom bogatašu, sura Kehf nam govori o dvojici vjerovjesnika i to: Musa a.s. i hazreti Hidru.
Ovo kazivanje braćo razotkriva mudrost koja kaže: Možda je u onome što šteti vaša korist.
Mi u svome životu činimo tako što ne vidimo krajnji ishod naših djela, vjerujući da je svako naše djelo usitinu korisno, a onda se često razočaramo kada vidimo rezultate tog djela koji najblaže rečeno budu razočaravajući. Zbog toga nas Kur’an uči da prihvatimo Allahovu volju, pa kaže:
كُتِبَ عَلَيْكُمُ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَّكُمْ ۖ وَعَسَىٰ أَن تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ ۖ وَعَسَىٰ أَن تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَّكُمْ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
„Vi nešto mrzite, a ono je dobro vaše! Vi nešto volite, a ono je zlo vaše! Allah zna! A vi ne znate!“ (El-Beqare, 216.)
Koliko smo se puta braćo uvjerili u istinitost ovog ajeta. Koliko puta smo mislili nakon nekog događaja da za nas više nema spasa i sreće, a onda nakon dan, sedmicu, mjesec, godinu, vidimo da je Bog učinio da to bude dobro po nas, iako smo mi u datom trenutku mislili drugačije. Zbog toga braćo na nama je da se trudimo. Da sve što radimo uradimo najbolje što možemo,a ako šta krene po zlu onda vjerujmo da je to sa razlogom, a da samo Bog zna mudrost svega toga.
Braćo, kazivanje o Musa a.s. i Hidru jeste jedno neobično putovanje koje je začeto Objavom. Ono što je predhodilo ovom događaju, ovom putovanju, jeste događaj u kome je Musa a.s. pozivao u Allahovu dž.š. vjeru, pred mnoštvom ljudi, a na pitanje ima li iko znaniji od njega odgovori: „Nema“. Zbog toga je Allah odlučio da odgoji Musa a.s. ovim putovanjem, kako bi shvatio da ima čovjek koji je znaniji od njega, ali i pored njega samo Allah je taj koji sve zna.
Zbog toga draga braćo znajte da ona osoba koja za sebe tvrdi da sve zna, da je najpametnija, i koja ima odgovore na sva moguća pitanja, da je to prava neznalica, jer samo je Allah taj koji sve zna i niko drugi, ma ko on bio i koju titulu nosio.
A sada braćo, poslušajmo ovu neobičnu priču. Krenimo na ovo neobično putovanje i izvucimo pouku iz ovog neobičnog događaja.
Musa a.s. je zamolio dragog Allaha da upozna tog čovjeka, čovjeka koji je znaniji od njega, i bilo mu je objavljeno da treba ići do mjesta gdje se sastaju dva mora. Spremio se na put i krenuo u društvu svoga vjernog i čestitog sljedbenika i ličnog pratioca Jošue ibn Nuna. A kada Musa reče momku svome:
“Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.” I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.” “Vidi!”; reče on, “kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!” “E, to je ono što tražimo!”; reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. “Mogu li da te pratim”, upita ga Musa, “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?” “Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati”, reče onaj, “a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?” “Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da”, reče Musa, “i da ti se neću ni u čemu protiviti.” “Ako ćeš me već pratiti”, reče onaj, “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!”( 60-70)
Kada su se dogovorili Musa a.s. je poslao Jošuû nazad u logor i krenuo u društvu hazreti Hidra:
I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!” “Ne rekoh li ja”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” “Ne grdi me što sam zaboravio”, reče, “i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!” I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgriješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!” “Ne rekoh li ja tebi”, reče onaj, ”da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” “Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam”, reče, “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!” I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si”, reče Musa, “uzeti za to nagradu.” “Sada se rastajemo ja i ti!”; reče onaj, “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.” “Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio, jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao. Što se onoga dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg. A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (71-82.)
Braćo, na kraju ovog putovanja važno je podebljati i ponoviti Hidrovu izjavu: ”Sve to, ja nisam uradio po svome rasuđivanju.”
I na kraju draga braćo znajte da je ovakvo znanje, znanje o gajbu-nepoznatom, Bog davao samo svojim poslanicima i nikome više. Zato ako bi neko danas radio ovakvo nešto, sa izgovorom da ga je Allah dž.š. zadužio, da mu je to od Allaha, znajte da je on lažac.
Molimo Allaha dž.š., da nas učini od onih koji traže znanje, ulažu u znanje i prenose ga na druge, AMIN!