Izgradimo porušene mostove!

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 07. oktobar 2016. gregorijanske godine, odnosno 06. muharrem 1438. hidžretske godine.

Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je proklet onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“

Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)

Allah dž.š. kaže:  “I Allaha se bojte čijim imenom vi jedni od drugih potražujete svoja prava, i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista, stalno nad vama bdi.” (En-Nisa, 1.)

U arapskom jeziku rodbinska veza (rahm) i ime Uzvišenog Allaha (Rahman) imaju isti korijen. U hadisi kudsijji kojeg prenosi Abdurrahman ibnu Avf Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, je rekao: “Ja Sam Allah i Ja sam Milostivi (Rahman), stvorio sam rodbinsku vezu (rahm) i dao joj ime po Svome imenu. Onaj ko je bude čuvao i pazio i održavao, ja ću njega paziti i čuvati, a ko je bude kidao, ja ću ga odbaciti.”

Koliko mi pazimo do rodbinskih veza, kako onih bližnjih, tako i onih daljnjih, najbolje nam je pokazao prethodni mjesec, kada je brat sa bratom, rodjak sa rodjakom, prijatelj sa prijateljem, pokidao sve rodbinske veze, zbog nekih sitnih ovodunjalučkih interesa.

A onda se pitamo zašto nam je ovako?Niko ni s kim ne može. Svi smo u nekoj trci i frci, a opet se žalimo kako nemamo. Svi smo nervozni i nepristupačni. Malo nam fali pa da buknemo i naljutimo se. Nema više tu one ljubavi i zajedništva. I onda se pitamo zašto nam je ovako kako jest? Da li smo ikada pomislili da upravo zapostavljanje rodbine može biti uzrokom ovakvo jednom stanju, jer Poslanik a.s. kaže:

“Allahova milost ne silazi na zajednicu u kojoj ima osoba koja kida rodbinske veze.”

Braćo. Naši dobri prethodnici, djedovi i očevi, su znali za svoj rod i dobro ga čuvali i pazili, svejedno bio rođak blizu kuće u komšiluku ili u petom selu.

Oni nisu imali brza auta, ali su ipak brže od nas stizali do svojih rođaka.

Oni nisu imali dvospratnice, trospratnice i druge vile, imali su male kuće  napravljene od pruća i blata, ali su one razliku od ovih naših dvoraca bile pune djece, rodbine, komšija. Vrata te kuće su bila uvijek otvorena i za zvanog i nezvanog. I nije bilo nikome tijesno.

Oni nisu imali hrane u izobilju kao mi danas, imali su svijeću, prohu, kajmak i pekmez, ali su se ipak obilazili i gostili.

Oni nisu imali nekoga u dijaspori da ima šalje i za jesti i za piti i za obući, već su sami svojim cjelodnevnim radom, od jutra do sjutra, morali raditi ako bi željeli šta pojesti i obući, ali su ipak za razliku od nas imali vremena o svemu pričati i svačiju brigu poslušati. Oni su se smijali i igrali i nikad se nisu žalali i kukali za razliku od nas „modernista“.

U odnosu na njihov vakat, hrane je danas u izobilju, sredstva prevoza su pred skoro svakom kućom. A kuće su pune i hrane i namještaja, ali u njima nema bereketa, u njima nema veselja, u njima se skoro i ne priča, već se bulji u onaj televizor. Jel neko nešto progovori odma neko kaže: „Čuj, čuj..“ ili „Šuti“ i kada se sve završi dođe vrijeme rastanka i počinka umjesto da zahvalimo jedni drugima na lijpom druženju mi slobodno možemo reći: „Hvala ti televizoru.“

Zbog toga draga braćo ako želimo vratiti ono prijašnje zadovoljstvo, zajedništvo, bereket i dug život, vratimo se našoj rodbini, jer Poslanik a.s. kaže: “Uspostavljanje rodbinskih veza povećava bereket i produžava život”

Osim posjete i redovnog raspitivanja rodbina kod nas ima i materijalno pravo. Zbog toga se preporučuje da se sadaka prvo daje rodbini, pa tek onda drugima, jer Allah dž.š. kaže: “A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preći. – Allah, zaista sve zna.” (El-Enfal, 75.)

Poslanik a.s. kaže: “Sadaka učinjena siromahu jeste obična sadaka, a sadaka učinjena svojoj rodbini dvostruka je sadaka” “Najbolja sadaka je ona koja se udijeli svom rođaku.”

Braćo, islam je vjera reda. Vjera u kojoj se zna svačije mjesto, pa je tako u islamu na prvom mjestu Allah i Njegov Poslanik, tako da prvo trebamo paziti na njihovo zadovoljstvo. Nakon toga dolaze roditelji, a poslije njih rodbina, pa komšije itd. itd. Allah dž.š. kaže: „I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu. „ (En-Nisa, 36.)

Braćo, ako želimo Allahovu nagradu, ako želimo skladno i harmonično društvo, ovaj redoslijed se mora poštovati. Naši prijatelji i poslovni partneri ne smiju nam biti preči od našeg oca, brata, amidže, dajdže itd. Kada se poremeti ovaj kur’anski red onda dobijemo poremećaj odnosa prema rodbini i zajednici, a samim tim i prema Allahu dž.š. Kada se poremeti ovaj red onda dobijemo Vukovije. Vukovije koje u opštinskom vijeću nardne četiri godine neće imati niti jednog predstavnika. Turci imaju, ami nemamo. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Zbog toga draga braćo zadak svih nas je da u narednim danima, mjesecima, godinama, pokušamo izgraditi porušene mostove u suprotnom nemamo se čemu nadati. Bićemo od Allaha prokleti i lišeni svakog dobra i milosti. A kako se grade mostovi kazat će nam sljedeća hikaja:

“Bila jednom dva brata koja su živjela na susjednim imanjima i posvađali su se. U posljednjih 40 godina bila je to prva ozbiljna svađa.U tih 40 godina braća su živjeli jedan pored drugog, voljeli se i pomagali.

Međutim, odjednom se ta idila pokvarila. Sve je počelo od malog nesporazuma koji je vodio do velike svađe i grubih riječi poslije kojih su uslijedili mjeseci ljutnje. Jednog jutra, neko je pokucao na vrata starijeg brata. Otvorio ih je i ugledao čovjeka sa stolarskim alatom.

‘Tražim posao. Možda bi se ovde na tvom imanju mogao naći neki poslić za mene?’ – reče stolar

‘Da. Znam šta bi mogao da uradiš za mene. Vidiš onu kuću s druge strane potoka? Tu živi moj komšija, zapravo, mlađi brat. Prije je između nas bila livada, ali je on nešto kopao od rijeke do tu i sad je između nas potok. To je napravio kako bi mi napakostio, ali vratiću mu ja… Vidiš ona debla pored štale? Hoću da mi napraviš ogradu od dva metra da više ne vidim ni njega, ni njegovu kuću’- reče stariji brat.

‘Sve mi je jasno. Daj mi bušilicu i eksere i vidjećeš kako ću to sjajno da napravim’ – reče stolar.

Stariji brat je otišao do grada, stolaru je dao potrebni materijal i otišao. Cijelog dana stolar je vrijedno radio…

Kada se predveče stariji brat vratio, stolar je završio posao, ali je bio zapanjen! Ograde uopšte nije bilo. Stolar je napravio most koji je spajao dvije obale potoka. Bio je to prelijep most, a sa njegove druge strane mu se približavao njegov mlađi brat širom raširenih ruku.

‘Stvarno si sjajan čovjek kada si napravio most posle svega što sam ti rekao i uradio’ – rekao je mlađi brat.

Braća su stajala svaki na svojoj strani mosta, pa su polako krenuli jedan drugom u susret, susrevši se na sredini. Vidjeli su da stolar podiže svoju kutiju sa alatom i kreće.

‘Hej, pričekaj! Ostani par dana kod nas, ima još puno stvari koje bi mogao da napraviš’ reče stariji brat.

‘Vrlo rado, ali moram da napravim još puno mostova…’ odgovorio je stolar.”

Gospodaru pomozi nam da budemo od onih koji će graditi, a ne rušiti, međurodbinske i međukomšijske „mostove“. AMIN!!!