Starije generacije islamske uleme vrlo često su umjesto riječi haram koristile riječ mekruh. Novije generacije termin mekruh koriste, uglavnom, da označe djela koja je pokuđeno raditi. To su djela koja su štetna po čovjeka, bilo da se njima propušta neka korist ili se čini nešto loše. Ukoliko je šteta minimalna (znači ako je djelo bliže dozvoljenosti halalu) onda je to mekruh-tenzihen, a ako je šteta očita i veća (znači ako je djelo bliže zabrani haramu) onda je mekruh-tahrimen. Za djela koja su okarakterisana kao mekruh ne postoji eksplicitno jasan dokaz da su zabranjena (haram). Međutim, imajući u vidu da je puno eksplicitnih i nedvosmislenih tekstova koji čovjeku zabranjuju sve što šteti njegovom životu i zdravlju, kako fizičkom tako i psihičkom, nema sumnje da sve ono što nismo znali da šteti čovjeku, kada se pouzdano utvrdi da mu šteti, postaje zabranjenim (haram).Nadalje, treba znati da harami nisu uvijek na istom stepenu, nego se uveliko razlikuju. Nije isti grijeh nepravedno uzeti život ljudskom biću i ukrasti jednu marku, mada se i jedno i drugo ubraja u velike grijehe. Mekruhi se mogu, također, stepenovati. Što je određeni mekruh štetniji po čovjeka, sve je bliži haramu. Kada njegova šteta bude očita, a korist nepostojeća onda, zasigurno, možemo reći da je to haram, kao što je pušenje duhana. Međutim, ako za pušenje duhana kažemo da je haram, to ne znači da je taj čin na stepenu harama kao što je nepokornost prema roditeljima, blud itd. Ne, to je daleko manji haram u odnosu na te velike grijehe, a sama njegova veličina, kao grijeha, ovisi o šteti (dakle mjeri se štetnošću) koju pušač uzrokuje sebi i drugima. Nema sumnje da je manje griješna osoba koja popuši pokoju cigaretu dnevno što ne uzrokuje nikakve zdravstvene posljedice, zbog jačine i otpornosti njena organizma koji je dobro uhranjen i koji ima jake odbrambene mehanizme (imunitet), od osobe koja puši kutiju-dvije, a čiji organizam nije tako otporan zbog neuhranjenosti ili nekog drugog razloga. Nije isti grijeh žene pušača kada nije trudna i kada je u drugom stanju, jer kada je u drugom stanju, uz štetu koju nanosi sebi nanosi i nerođenom djetetu. Nije isti grijeh pušača koji, kada puši, sjedne pored prozora ili iziđe napolje i onoga koji dimom truje i uznemirava cijelu porodicu, a naročito svoju malu dječicu koja su rođena sa tako čistim i zdravim plućima. Nije isti grijeh čovjeka koji ne zna za štetu određenog djela i onoga koji to zna. Dakle, nije isti postupak naših djedova koji su pušili, a nisu znali za štetnost duhana i nas danas koji to, itekako, dobro znamo. Kao zaključak, mogu da kažem da nije precizno kazati da tri mekruha čine haram. To bi značilo da je treća cigareta haram, a to možda nije uvijek slučaj. Preciznije je kazati da ustrajnost u činjenju mekruha vodi ka tome da to postane haram. Kada nešto postaje haramom zavisi od više okolnosti. U svakom slučaju, čvrst musliman ne ustrajava u mekruhu. Osoba koja ustrajava u tome očito ima slabosti koje šejtan iskorištava da bi njome manipulisao, pa neka o tome svako ko svjesno čini mekruhe dobro razmisli.
Odgovorio: doc. dr. Šukri H. Ramić