Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 27. decembar 2019. gregorijanske godine, odnosno 01. džumadel ula 1441. hidžretske godine.
Allah dž.š. u 37. pozivu vjernicima kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُحَرِّمُوا طَيِّبَاتِ مَا أَحَلَّ اللَّهُ لَكُمْ وَلَا تَعْتَدُوا ۚ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ الْمُعْتَدِينَ
“O vjernici, ne uskraćujte (ne zabranjujte) sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.” (El-Maide, 87.)
Islam je vjera sredine, umjerenosti, sklada, uravnoteženosti, proporcinalnosti između dvije suprotnosti. Allah dž.š. zabranjuje vjernicima, muslimanima, pretjerivanje u vjeri, ekstremizam, ali isto tako im zabranjuje i nemarnost i zapostavljanje u vjeri.
U narednih nekoliko minuta pokušat ću objasniti srednji put islama u vjerovanju, ibadetu i zakonodavstvu.
Srednji put islama u vjerovanju ogleda se u ne priznavanju, zabranjivanju, praznovjerja, tj. kritikovanju onih osoba koje vjeruju u sve što čuju, ne tražeći za to dokaze. Pa tako često u našem narodu možemo čuti sujevjerja tipa: ne valja se ženiti između dva bajrama, ne valja sjeći nokte utorkom, žena ne smije prijeći ispred auta, jer ko biva to donosi nesreću, crna mačka kada prijeđe preko puta donosi nsreću, bebi stavi nož ili nešto oštro ispod kreveta da se može braniti od duhova itd. itd.
Ovo je jedna strana pretjerivanja u vjerovanju.
Dok druga strana pretjerivanja jeste materijalizam i materijalisti koji ne piznaju ništa što je van naših osjetila, ne priznaju ništa što se ne može naučno objasniti. Pa tako danas može sresti ljude koji ne vjeruju u onaj svijet, ne vjeruju u život poslije smrti, ne vjeruju ni u samog Boga, jer to nauka nije dokazala.
Islam predstvalja srednji put između sujevjerja i materijalizma. Islam poziva u vjerovanje u ono za šta postoje jasni dokazi, neoborivi argumenti, u Kur’anu i sunnetu. Tako draga braćo, ako se nađemo u situaciji da nam neko kaže to ne valja ili to se mora, Allah nam poručuje: “Ti reci: Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite.” (El-Bekare, 111.)
Srednji put islama u ibadetu ogleda se u kritikovanju onih koji samo kažu: “Bože podari nam dobro na onom svijetu!” Kako bi zaslužili Allahovo zadovoljstvo oni sebi nameću stvari sa kojima nas Allah nije zadužio.
U tom kontekstu su sljedeća dva hadisa Poslanika a.s. u kojim se kaže: Jedna grupa drugova Vjerovjesnika s.a.v.s. su rekli: “Prekinut ćemo naša sijela, ostavit ćemo dunjalučke prohtjeve i putovat ćemo po Zemlji, kako to rade monasi.” To je čuo Vjerovjesnik s.a.v.s., pa je poslao po njih i, kad im je to spomenuo, odgovorili su: “Da”, pa je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: “Ja postim i mrsim se, ja klanjam i spavam i ja se ženim. Onaj ko postupi po moj praksi moj je, a onaj ko ne postupi po mojoj praksi nije moj.”
“Došla su trojica u kuću Poslanika a.s. da pitaju o njegovom ibadetu, kada su bili obaviješteni, to im se učini kao malo, pa rekoše: ‘Gdje smo mi u odnosu na Vjerovjesnika a.s. njemu su oprošteni svi grijesi.’ Zatim jedan od njih reče: ‘Ja ću stalno svake noći klanjati!’, a drugi reče: ‘Ja ću cijelo vrijeme postiti i neću mrsiti!’, a zadnji reče: ‘Ja ću se udaljiti od žena i neću se ženiti!’ Zatim im dođe Poslanik a.s. i reče: ‘Jeste li vi rekli to i to? Tako mi Allaha, ja sam najbogobojazniji od vas, ali ja postim i mrsim, klanjam i spavam i ženim se. Ko ne želi moj sunnet, ne pripada meni!’”
Ovo je jedna strana pretjerivanja u vjerovanju, kada čovjek sebi od vjere želi natovariti više nego što to Allah od njega traži.
Suprotno ovim prvim koji traže dobro samo onog svijeta, postoje ljudi koji kažu: „Daj mi dobro na ovom svijetu, a tamo kako mi bude.“ Pa tako često možemo vidjeti ljude koje je dunaluk toliko obuzeo da nemaju kad ni klanjati, ni postiti, ni u džamiju doći…
Čudan je čovjek i čudno on poima obaveze svoje. Kad je dijete, kaže dok postanem mladić, a kad postane mladić, kaže dok stasam, a kad stasa, kaže dok se oženi, a kad se oženi, kaže dok ostarim, a kad ostari i iza sebe se osvrne, njegov život biva već prošao, vjetrom vremena zameten.
Čitajući jednu knjigu naišao sam da je jedan čovjek pitao svog učenog prijatelja: „Želio bih da znam šta je kod ljudskih bića najsmješnije?“ Prijatelj mu odgovori: „Uvijek misle naopačke: žure da porastu, a onda uzdišu za izgubljenim djetinjstvom. Gube zdravlje u trci za novcem, a onda gube novac da bi imali zdravlje. Sa toliko žara misle o budućnosti da ne mare za sadašnjost, tako da nemaju ni budućnosti ni sadašnjosti. Žive kao da nikad neće umrijeti, a umiru kao da nikad nisu živjeli.“
Islam predstvalja srednji put između ove dvije krajnosti, pa tako pravi musliman moli: „Bože daj mi dobro i na ovom i na onom svijetu.“ Pravi musliman živi za ovaj svijet kao da će vječno živjeti, a za budući kao da će sutra umrijeti. Pravi musliman zna kad treba raditi, a kad treba klanjati. pravi musliman zna kad treba i zasvirati, ali zna i kad treba za pas zaditi.
Islamski učenjaci su rekli: “Ne postoji naredba sa kojom nas je Uzvišeni Allah obavezao, a da sa njom prokleti šejtan ne uznemirava vjernike na dva načina: ili ih njome tjera u pravcu ekstremizma i pretjerivanja, ili u pravcu zanemarivanja i izbjegavanja. A desi se da oboje budu prisutni kod određene osobe…”.
Kao što islam predstvalja sredinu vjerovanju i ibadetu, tako islam predstavlja sredinu i u zakonodavstvu. On predstavlja srednji put kada su u pitanju dopuštene i zabranjene stvari, u odnosu na jevreje koji su sebi zabranili i što treba i što ne treba, i na drugoj strani kršćane koji su sebi dozvolili, pa čak i one stvari koje su u Bibliji jasno naglešene da su zabranjene.
Islam je neke stavri dopustio, dok je neke zabranio. Islam zabranjuje da bilo ko sem Uzvišenog Allaha dozvoljava ili zabranjuje bilo kakve stavri. Tako da nema tog reisa, nema tog hafiza, hodže, koji može nešto dozvoliti ili zabraniti, ako je Allah rekao suprotno tome. Onaj ko bi se usudio to uraditi postaje nvjernik.
Često budem u prilici da neko kaže: “On je hodža, njemu je to zabranjeno.” U čemu je razlika između hodže i nehodže? Islam je, braćo, jednak za sve. Tako ako je nešto zabranjeno onda je to zabranjeno i hodži i nehodži, i ako je nešto dozvoljeno onda je to svima bez izuzetka dozvoljeno.
Draga braćo, kao rezime svega gore navedenog molim vas zapamtite sljedeću rečenicu: “Vjera je mjera!”
Allahu naš, učini našu vjeru valjanom, jer ona je ono što nas čuva. Učini nam ovaj svijet dobrim, jer na njemu živimo. Učini da nam ahiret bude u svemu bolji, jer je on mjesto našeg stalnog boravka. Učini da nam život bude povećanje u svakom dobru, a smrt rasterećenje od svake nevolje. AMIN!!!