Kazivanje o Musa a.s. – V dio

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 12. juli 2019.  gregorijanske godine, odnosno 09. zul-kade 1440. hidžretske godine.

Allah dž.š. kaže:

وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ

“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)

Nakon što su ugledali faraona i njegovu ogromnu vojsku narod Benu Israila se preplašio, pa su se požalili Musau a.s. na situaciju u kojoj su se našli, a Musa a.s. reče: „Neće, moj Gospodar je sa mnom, On će me uputiti.“

Zatim Musa a.s. sa začelja kolone prijeđe naprijed, gledajuću ispred sebe i svog naroda na uzburkano more. Kada se faraon sa svojom vojskom toliko približio da su ovim počele noge klecati od straha, Allah reče Musau: „Udri  svojim štapom po moru!“ I Musa udari rekavši: „Rastavi se Allahovom odredbom!“  More se rastavi na dvanaest mijesta, za svako pleme po jedan prolaz. I bi naređeno Israilovim potomcima da prođu kroz njega.  I oni prođoše.

Musa a.s. ostavi more tako razdvojeno, pa kada faraon priđe i ugleda veličanstven prizor, on shvati da je to sila od Gospodara Musaova, i pokoleba se da kroči kroz usjek za njim. Ali u tom trenutku se pojavio melek Džebrail u liku konjanika na mladoj kobili, pa je prošao ispred faraonovog konja. Vidjevši kobilu, faraonov konj krenu za njom toliko jako da ga faraon nije mogao zaustaviti. Za faraonom krenu i njegova vojska. I kada su bili tik do obale i Musaa, Allah objavi Musau da ponovo udari štapom po moru, i more se sastavi.

U trenutku kada je faraon vidio da ga prekrivaju ogromni morski talasi on reče: „Vjerujem da nema Boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi.“  I bi rečeno: „Zar tek sad, a prije si neposlušan bio i nered činio?“ Bio je potopljen i on i njegova vojska, tako da se niko nije spasio.

Musa a.s. i Israilovi potomci su počeli zahvaljivati Gospodaru svjetova koji pobijedi faraona.

Nedugo nakon ovog događaja oni su sreli narod koji je obožavao kipove. I oni rekoše Musau: „O Musa, napravi i ti nama boga, kao što i oni imaju bogove!“ „Vi ste, usistinu narod  koji nema pameti“ –  reče Musa a.s.

Na putu ka Jerusalemu, Musa a.s. je zatekao silničke narode: Hetite, Farizejce, Kenance..I Musa a.s. naredi  Israelićanima da ih napadnu govoreći:

“‘O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao. 
O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni’
Oni rekoše: ‘O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući, dok god oni iz nje ne iziđu; pa ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda, sigurno, ući.’ 
Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju rekoše: ‘Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bićete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!’ 
‘O Musa,’ – rekoše oni – ‘dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj, pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!’ 
‘Gospodaru moj,’ – reče Musa – ‘ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!’
I Allah ih odluči kazniti: ‘Četrdeset godina oni će zemljom lutati’ reče On ‘jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!'” 

Allah dž.š. je obećao Musau da će mu na brdu Tur objaviti knjigu Tevrat. I kada se približi vrijeme objave Musa a.s. ostavi svom bratu Harunu a.s u emanet narod kako bi zavodio red među njima.

Musa a.s. ode na brdo Tur i tu provede 30 noći mjeseca zul-kade, i još 10 mjeseca zul-hidždže. Na dan Kurban Bajrama Allah je razgovarao sa Musaom.

„I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: ‘Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!’

‘Ne možeš Me vidjeti’ – reče – ‘ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećeš Me!’

 I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: ‘Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!’ 
‘O Musa,’- reče On – ‘Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!’ 
I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta.

‘Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!’“

Na tim pločama su bili deset Božijih zapovijedi. Mnogi alimi kažu da su tih deset zapovijedi sadržani u sljedeća dva kur’anska ajeta: „Reci: ‘Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje:

da Mu ništa ne pridružujete;

da roditeljima dobro činite;

da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate. Mi i vas i njih hranimo;

ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne;

ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva;…

i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane,

i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo;

i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika,

i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali.’“

Dok je Musa a.s. bio odsutan njegov narod sakupi svo zlato koje su imali i izli zlatno tele kojeg su počeli obožavati.

„A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: ‘Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zašto ste požurili i o naređenje Gospodara svoga se oglušili?’  I ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. ‘O sine majke moje,’ – reče Harun – ‘narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili.’

 ‘Gospodaru moj,’ – zamoli Musa – ‘oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!’ 

One koji su tele prihvatili stići će kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovome svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži. A onima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno, oprostiti i samilostan biti.“

Nakon toga Musa a.s. priđe čovjeku koji je bio glavni organizator za pravljenje zlatnog teleta i upita:

“A šta si to ti htio, o Samirija?”…
“Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli…pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao.” 

“E onda se gubi!” – reče Musa – “čitavog svog života ćeš govoriti: ’Neka me niko ne dotiče!’, a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog ’boga’ kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti. Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!” 

Gospodaru molimo Te uputi nas na pravi put. Amin!!!